Zašto tvoje stanarine rastu brže od plaće — i kad bi to moglo stati

Prosječna plaća u Hrvatskoj rasla je između 2021. i 2024. za otprilike 18 posto u nominalnom iznosu. U istom razdoblju, cijene najma u Splitu, Zagrebu i Puli porasle su između 30 i 45 posto, ovisno o četvrti i tipu stana. Ta razlika nije slučajna — a razumjeti je znači razumjeti nekoliko istovremenih sila koje pritišću tržište. Prvo, turistifikacija je preoblikovala ponudu. Vlasnici stanova koji su nekad iznajmljivali na godišnjoj razini prešli su na platforme kratkoročnog najma jer im to donosi dva do tri puta veći godišnji prihod za isti kvadrat. Rezultat: manje stanova na tržištu dugoročnog najma, dok potražnja ostaje ista ili raste. Drugo, gradnja nije pratila demografske pomake. Urbana koncentracija raste — mladi dolaze u gradove zbog posla — ali nova stambena gradnja kasnila je za tom potražnjom kroz cijelo desetljeće. Komunalna i upravna opterećenja produljuju rokove gradnje, a to se reflektira na konačnu cijenu. Treće, inflacija troškova gradnje sama po sebi smanjuje poticaj za najam ispod tržišne vrijednosti. Kad kvadrat u novogradnji košta više od 3.000 eura, vlasnici očekuju prinose koji opravdavaju tu investiciju. Kad bi se situacija mogla promijeniti? Realno, bez strukturnih intervencija — poreza na prazne stanove, javnih programa stanogradnje ili ograničenja kratkoročnog najma — pritisak na stanare neće popustiti u kratkom roku. Neke europske gradove, poput Barcelone i Amsterdama, pratimo kao primjere regulatornih eksperimenata čiji se rezultati počinju pokazivati. Hrvatska za sada čeka.